[fullwidth background_color=”” background_image=”” background_parallax=”none” enable_mobile=”no” parallax_speed=”0.3″ background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” video_url=”” video_aspect_ratio=”16:9″ video_webm=”” video_mp4=”” video_ogv=”” video_preview_image=”” overlay_color=”” overlay_opacity=”0.5″ video_mute=”yes” video_loop=”yes” fade=”no” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding_top=”20″ padding_bottom=”20″ padding_left=”” padding_right=”” hundred_percent=”no” equal_height_columns=”no” hide_on_mobile=”no” menu_anchor=”” class=”” id=””][one_full last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””][fusion_text]Andrija Mijačika umro je u 48. godini od posljedica teškog moždanog i srčanog udara 27. ožujka 2002. godine na odjelu intenzivne skrbi bolnice u talijanskom gradu Bressanonu.
Svi koji su ga poznavali pamtit će njegova širom otvorena vrata za razgovore, savjete i upravo prirođenu želju da pomogne i onda kad je mnogima susret s njim bio posljednja nada. Po tom će ga trajno pamtiti brojni sportaši, športski djelatnici i njegovi najbliži suradnici.
Na 21. izbornoj skupštini HOO-a 16. listopada 2000. izabran je za člana Vijeća, a na šestoj sjednici Vijeća HOO-a 27. veljače 2001. za glavnog tajnika krovne sportske organizacije u zemlji. Kao sportski djelatnik izvanredne sportske kulture i širine te velike radne energije inicirao je i osmislio preustroj Hrvatskog olimpijskog odbora za dobrobit i napredak hrvatskoga sporta. Andrija Mijačika bio je i jedan od glavnih inicijatora i kreatora novog Zakona o sportu koji bi uskoro trebao biti upućen u redovitu saborsku proceduru.
Mijačika se sportom bavio od djetinjstva. Započeo je kao gimnastičar u osnovnoj školi, a kao vratar branio je za vaterpolo klub Zale iz Igrana s kojim se natjecao u hrvatskoj ligi. Najveće sportske uspjehe ostvario je u teakvondou s kojim se bavi od 1971.do 1984., a potom bio iznimno uspješan trener, direktor reprezentacije i glavni tajnik teakvondo saveza.
Kao član Metalca, za koji je ostao vezan čitav život, bio je peti na Svjetskom prvenstvu 1984. godine u Glasgowu, te dva puta prvak Jugoslavije i tri puta Hrvatske. Reprezentaciju Hrvatske vodio je na europska i svjetska prvenstva te olimpijske igre i na tim natjecanjima naši taekvondo reprezentativci su osvojili 25 odličja. Bio je čelni čovjek organizacije Svjetskog taekwondo kupa 1991. u Zagrebu, Europskog seniorskog taekwondo prvenstva, kao još niza drugih međunarodnih taekwondaških natjecanja u Hrvatskoj.
Mijačika je bio jedan od čelnih ljudi organizacijskih odbora brojnih domaćih i međunarodnih natjecanja od kojih su najznačajnije Druge Svjetske vojne igre na kojima je bio pomoćnik direktora. Bio je čelni čovjek zagrebačkog atletskog mitinga, popularnog Hanžeka, koji je pod njegovim vodstvom u samo četiri godine napredovao od relativno skromnog natjecanja EAA kategorije do jednog od najjačih svjetskih IAAF Grand Prix mitinga. Kao predsjednik organizacijskog ili izvršnog odbora sudjelovao je u priređivanju brojnih međunarodnih natjecanja, među kojima se ističu Europsko rukometno prvenstvo 2000., teniski turnir Zagreb Open i konjanički Volvo Cup.
[/fusion_text][/one_full][/fullwidth]
