Unatoč gubitku u polufinalu od britanke Rebeccae Mcgowan rezultatom 0:2 (5:7, 8:9), Matea je odradila odličan posao. U napetom polufinalu na isteku obje runde zakasnila je po pola sekunde s udarcima koji bi joj donijeli pobjedu. U prvoj s udarcem nogom u glavu, na kraju druge s udarcem nogom u tijelo.
“Ovo je bio poseban dan i bila je velika stvar ulaziti u borbu s tim osjećajem da se borim na Dan državnosti. To je razlog zašto mi nije drago što sam izgubila u borbi za finale.”
Podsjetimo, na ovom Svjetskom prvenstvu, Matea je nastupila u kategoriji do 73 kilograma i probila se do polufinala. Vođena od strane Marjanova trenera Veljka Laure, ali uz sugestije izbornika Tonija Tomasa, u borbi za večerašnji polufinale i osigurano odličje Matea je pobijedila Egipćanku Malsoun Farouk u dvije runde. Prvu je dobila 4:0, drugu sa 7:3 pa za trećom nije bilo niti potrebe.
No, lavovski posao Kninjanka je obavila u osmini finala kada je pobijedila braniteljicu naslova, svjetsku prvakinju iz prošle godine, Srpkinju Nadicu Božanić. U prvoj rundi Matea je svjetsku prvakinju doslovce pomela (11:0) a u drugoj, neizvjesnoj i tijesnoj, Hrvatica je nadoknadila zaostatak od 1:4 i preokrenula na 6:4 zahvaljujući udarcu nogom u glavu.
Svi koji su o Matejinim mogućnostima sudili po prvoj borbi, a u njoj se provukla kroz iglene uši, prevarili su se. A prošla je nakon posve izjednačene treće runde i sudačkog preglasavanje u kojem je, možda, presudio i autoritet olimpijske pobjednice iz Tokija. A to je nešto s čime se žilava Turkinja Sude Yaren Uzuncavdar ipak ne može dičiti.
Tako je Matea prva reprezentativka koja je na ovom Svjetskom taekwondo prvenstvu izborila Hrvatskoj brončanu medalju!
– Zakasnila sam ja cijelu borbu i sad se pitam zašto nisam cijelu borbu napadala. Zašto nisam prije udarala, zašto sam to radila tek na kraju rundi. Moram to bolje raditi, moram se vratiti u dvoranu i to izoštriti.
Onima kojima nije jasno zašto je Matea tužna iako je, nakon više poraza u četvrtfinalima svjetskih prvenstava, došla do svoje prve svjetske medalje evo odgovora:
– Zašto uopće biti tužan? Sve je to jako duboko, svi se ljudi drugačije nose sa svojim teretima i svakoga ta bol može ojačati. Mene boli kad izgubim jer sam cijelim srcem u ovome. Glupo se osjećam kada pogriješim, učinim neke glupe stvari u borbi i zato izgubim i to me boli.
Je li nam to hoće reći da je pogriješila i u polufinalu?
– Normalno da jesam, no ja mogu puno više. Cijelu godinu sam se vraćala i važno mi je bilo da probijem taj led i da krenem ponovo osvajati medalje. Dogodilo se puno stvari, morala sam pobijediti samu sebe i ja sam napravila nešto posla.
S obzirom na to da je promijenila kategoriju i da sada nastupa do 73 kilograma, a sve svoje medalje osvojila je do 67 kilograma, nama se čini da je odveć samokritična.
